Coprnica iz moga sela

  Svi smo čuli za njih i znamo što su to coprnice. Za njih se smatralo da su to žene iz susjedstva koje namjerno čine zlo drugima.

  U mome selu Gorica  jednom je živjela jedna niska mršava žena duge sijede kose. Na „mladi tjedan“ (tako su moji susjedi nazivali tjedan dok je bio mladi mjesec) ta žena coprnica je u ruci nosila cvijeće  i išla od kuće do kuće. Ako ju je netko pustio u svoju kuću, ona  ga je „pocoprala“, a sljedećega dana su našli uginulu stoku. Ljudi su se zgražavali nad njome. Da bi se zaštitile, neke su bakice čak znale na svaki prozor na čavlić objesiti male medaljone sa slikama svetaca, a najčešće je to bilo utješno lice Djevice Marije. Coprnica skoro da nije izlazila iz kuće, a kuća joj je izgledala kao da nitko ondje ne živi. Trava u dvorištu dosezala je do koljena, a ni kablova za struju nije bilo.

 Bilo to čudno ili ne, koga sam god pitala za coprnicu, rekao je da je to sve istina. Znači li to da coprnice ipak postoje?

Tihana Mađarić, 6.a

OŠ Andrije Palmovića Rasinja

Mentorica: Marina Kovaček, učiteljica hrvatskoga jezika